nedjelja, 1. studenoga 2009.
Dan svih svetaca Božjih
Poruka svetice Veronike Giuliani
Marcos, ja sam VERONIKA GIULIANI, službenica Božja i Djevice Marije.
Moja duša je uvijek gorjela najčistijim i najintenzivnijim vatrom ljubavi prema Gospodinu i Njegovoj Majci dok sam još živjela na ovoj zemlji. Moja ljubav bila je tako intenzivna da mi je donijela milost primiti u moje tijelo stigmate patnje našeg Gospoda Isusa Krista. Milošću Božjom, nadnarodnim jedinstvom moje duše s Njegovim Srcem, Njegovom voljom i božanskim blagoslovom, postala sam drugi Kristus, drugi Raspeći Kristus. Postala sam savršen odraz Gospe Žalosti sa srcem probodenim strijelama boli. U mojoj duši vatru čiste i nadnarodne ljubavi koja me je potrošila bila je takva da nisam mogla prestati se trošiti u svakom trenutku u ovoj peći ljubavi, bez ikad prekida darivanja sebe Gospodinu ili trošenja se kao vosak na vatri oltara Božjeg Oca. Kad duša bude puna, posjeduje takvu ljubav sličnu onoj koju sam imala ja, i ona ne zna kako živjeti osim potrošujući se željama da još više voli Gospodina, a ta žudnja koja je troši nudi joj mir samo u njemu, njenom Voljenome. Stoga duša koja voli Gospodina i Njegovu Majku svim srcem ne nalazi mira, utjehe, radosti ili potpune zadovoljštine ničeg drugog osim njih, nikakve druge ljubavi izvan njihove ljubavi. Stoga duša potrošena vatrom božanske ljubavi nema drugi mir nego Srca Isusa, ali Njegove rane, Njegovu uzvišenu Volju, ali Bezgrješno Srce Marijino i Najljubljenije Srce sv. Josipa s njegovim žalostima.
Duša koja voli ovako ne nalazi mira nigdje osim u naručjima, na koljenima svoga Voljenog Gospodina, našeg Gospoda Isusa Krista. Duša ga traži, duša ga traži i za njom nema posla koji je dovoljno velik, bolan ili naporan da bi ju spriječio u potrazi za svojim Voljenim, u potrazi za svojim Gospodarom, u želji da ga upozna, nađe, obgrli, vječno se s njime spoji vezama od čistoga vatrenog ljubavi. I ako duša mora tražiti svoga Gospodina do krajeva zemlje, ona ga traži, ne miruje i kad ga nađe onda se raduje, duša se raduje, duša konačno počiva u miru posjedovanja Dobra koje tako potražuje, Vrhovnog Dобра kojeg srce tako želi. Zato se duša raduje kada susreće svoga Voljenog i drugu ljubav više ne želi ni traži izvan te, nego samo onu, a u sve što radi utiskuje vrlo osobit pečat ove ljubavi, nezbrisiv pečat ove ljubavi, koji ga nije mogu brisati niti vrijeme, niti bol, niti patnja, niti pakleni duhovi, niti nikakvo stvorenje, jer kako je rekao Apostol: "ljubav je jaka kao smrt. Da, njena snaga takva da kada se utisne u dušu više ništa ne može zaustaviti, ništa ju ne može spriječiti i u sve što radi utiskuje vječni vrijednost, zato sve što radi duša koja voli Vrhovno Dobro, koja voli Gospodina svim srcem svojim, u sve što radi, gleda, osjeća, okusuje pečat, znak prave ljubavi. Prave ljubavi. Ljubav koju su tražili svi svetci, koji smo mi blagoslovljeni htjeli više od svih stvari i koji su se odrekli svega da bi je posjedovali. Božanska ljubav, ljubav Boga. Vječna i nadprirodna ljubav. Vrlo neizmjerljiva. (Napomena: Sveta Veronica govorila je kao da razmišlja glasno ili samoj sebi) vrlo nesporedivu koja ništa, niti blago, niti ljubav ili stvar u ovom svijetu ne može usporediti s njome ili nadmašiti po vrijednosti. Ljubav koju ako duša posjeduje ima sve, ničemu joj ne nedostaje. Ona je postigla uspjeh, dosegla palmu trijumfa, osvojila krunu vrhovnog sreće koja čovjek želi i traži, nažalost, u ovom svijetu prolaznih, iluzornih, lažljivih i zastarjelih stvari.
Blagoslovljena je duša koja se otvara ovoj ljubavi, koja prihvata ovu ljubav unutar sebe i daje joj prijesto srca i života jer u toj duši će Božja ljubav išti od trijumfa do trijumfa, od pobjede do pobjede, od djela do djela, od ploda do svetosti i u toj duši će se radovati ljubav Vrhovnog Dobra, tamo će počivati, postavit će šator i vječno živjeti s njom!
Sada vas sve blagoslovim i kažem: sljedite ovu školu svetosti Majke Božje. Ja sam išla putem savršenog ljubavi na koji su me, svete Josipa, Gospodina i nas, Anđele i Svecane, vodili tamo ovi mjeseci, ove godine! Sljedite svakoga dana u preziru prema sebi, u uzvisenoj ljubavi za Boga i želji da budete sve više usklađeni s Božjom voljom. Objašnjavam da ću na srca svih koji me zamole utisnuti rane našeg Gospodina Isusa Krista, to jest živu ljubav prema patnjama Gospodina, pravu suosjećanje za patnje Njega i Gospe Žalosne te pravo štovanje svetih ran Gospodina Isusa. I obećavam da ću ove duše voditi do savršene, žarke i duboke unije ljubavi s našim razapetim Gospodinom.
Sada vas sve blagoslovim ovdje u ovoj Kapeli, na ovome Svetomu Mjestu koje je za nas, svete na Nebu, draže i cijenjenije od cijeloga ostatka svijeta, a u ovaj trenutak ostavljam vam mir".